legitimacija

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /leɡitimǎːt͡sija/
  • Hifenacija: le‧gi‧ti‧ma‧ci‧ja

Imenica[uredi]

legitimácija f (ćirilica легитима́ција)

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) isprava, dokument, iskaznica, lična karta, reg. gramota reg., fam. ličnjak fam., papiri fam., žarg. ausvajs žarg. [1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) dozvola, potkrepljenje (nečijim autoritetom), regulisanje, ozvaničenje, uzakonjenje, odobravanje, legitimacija, ozakonjavanje, pozakonjenje, propisivanje, autorizacija, verifikacija, ozakonjenje, regulacija, ovlašćenje, dopuštanje [1]


Sinonimi:

  1. isprava, dokument, iskaznica, lična karta, reg. gramota reg., fam. ličnjak fam., papiri fam., žarg. ausvajs žarg. [1]
  2. dozvola, potkrepljenje (nečijim autoritetom), regulisanje, ozvaničenje, uzakonjenje, odobravanje, legitimacija, ozakonjavanje, pozakonjenje, propisivanje, autorizacija, verifikacija, ozakonjenje, regulacija, ovlašćenje, dopuštanje [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1