lubenica

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /luběnit͡sa/
  • Hifenacija: lu‧be‧ni‧ca

Imenica[uredi]

lubènica f (ćirilica лубѐница)


Kategorije:

bot.


Oblici:

  1. lubènica [1]


Značenja:

  1. Sorta lubenice. [2] Čurug Gospođinci Žabalj Kać Mošorin Titel[1]


Primeri:

  1. Lubènice nam nísu ùspele òvu gȍdinu. Deronje [1]
  2. Lubènica kad je zrȅla, òsūši joj se bȓk uz pètēljku. Laćarak [1]
  3. A lȅti smo mȋ znȁli da pȕstimo u bùnār u kȍfi lubènicu i paradȁjz da se òlādi. Kula [1]
  4. Tȇ nèuzinske lubènice se pròdāju po célom Banátu i bȍlji nȇma. Ȉte samo, pa kȏštajte. [3] [4] [5] [2] Jaša Tomić Susek Sviloš Sremska Mitrovica Buđanovci Nadalj Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Mošorin Novi Sad Kovilj Titel Melenci Taraš Šurjan Zrenjanin Boka Neuzina Sefkerin [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • lubenica” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 52, 128.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 16.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 162.