utor

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ǔːtor/
  • Hifenacija: u‧tor

Imenica[uredi]

útor m (ćirilica у́тор)


Značenja:

  1. Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. [1]


Primeri:

  1. Pìnter níje pìnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. uture [1]



Deklinacija[uredi]

    deklinacija imenice utor
jednina množina
nominativ utor utori
genitiv utora utora
dativ utoru utorima
akuzativ utor utore
vokativ utoru / utore utori
lokativ utoru utorima
instrumental utorom utorima

Reference[uredi]

  • „utor” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
Izvor: https://sh.wiktionary.org/w/index.php?title=utor&oldid=1444224