čȋn

Izvor: Wiktionary

čȋn

čȋn (srpskohrvatski, ćir., чи̑н)[uredi]

Primeri:

  1. Ovo dȉgne, pa óde ùglāvi kȍžu, ùčinjenu iz bȕreta, i[s] sèpije ìzvāđenu is čȋna, i ȍnda tȗ sa òvīm strȗže, gȗli, i ȍnda pȍse ka[d] tȏ ùrādi, ȍnda na kȍsu ( — Bg). [1] [2]


Reference[uredi]

  1. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  2. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]