Prijeđi na sadržaj

šȅvac

Izvor: Wikirječnik

šȅvac

Imenica

[uredi]

šȅvac m (ćirilica ше̏вац)

Oblici:

  1. šȅvca, ševac [1]


  1. Trgnuta ruka naviše ili palac stavljen između kažiprsta i srednjaka kao znak poruge ili prkosnog odbijanja, uskraćivanja. [1]


Primeri:

  1. Ȅvo ti šȅvac! Novo Miloševo [1]


Reference

[uredi]
  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene

[uredi]