šeputka

Izvor: Wiktionary

šeputka

šeputka (srpskohrvatski, ćir., шепутка)[uredi]

Imenica[uredi]

šeputka f (ćirilica шепутка)

Kategorije:

kol.


Oblici:

  1. šèputka [1]
  2. šèputka Crepaja Bela Crkva [2] [1]
  3. šepȕtka Vršac [1]


Značenja:

  1. Donji gvozdeni deo levče u koji se uvlači osovina. [1]
  2. Omča koja se pravi prilikom vezivanja kanapom, užetom i sl. [1]


Primeri:

  1. Šeputka je prstenasti završetak na gvozdenoj levči koji se navuče na osovinu. [3] Stapar [1]
  2. I tȃ lȇvča se prȁvila gȍre, skrȏz sò tōm šèputkom, da, ako je ìspala čìvija òt kōla, da lȇvča nè mož da se ìzgubi, òna vȉsi na lótri. [2] Kovilj Jamena Vašica Gibarac Erdevik Klenak Jazak Hrtkovci Sremska Kamenica Kupinovo Krčedin Batajnica Belegiš Pačir Sombor Turija Bačko Gradište Čurug Vajska Silbaš Kać Šajkaš Titel Srpski Krstur Padej Kikinda Novo Miloševo Novi Bečej Itebej Melenci Žitište Taraš Elemir Aradac Botoš Perlez Dobrica Idvor Vršac Čenta Uljma Crepaja Sefkerin Bela Crkva Pančevo Kovin [1]
  3. Bílo je dvȇ vŕste òkova: bànatski sa šȉpkom, a dóle je bíla šèputka. [4] Vojka [1]
  4. Ako se lȇvča òkīva, ȍnda se òno gvóžđe dóle zòve šèputka, a góre i iznad šèputke mȅtu se dvȇ pàjānte. [2] Martinci [1]
  5. Onda sam prȁvio segèdīnske šèputke, a ȉma i òbične šèputke, závisi od gȁzde kȁko zapòvēda. Kovilj [1]
  6. I ȍnda kòjī je bògat tȃj narùčuje kȍla sa segèdīnski šèputka. Kovilj [1]


Sinonimi:

  1. zaglavak [1]
  2. perec [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  3. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 88.
  4. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]