nameštenik

Izvor: Wiktionary

nameštenik

nameštenik (srpskohrvatski, ćir., намештеник)[uredi]

Imenica[uredi]

nameštenik m (ćirilica намештеник)

Oblici:

  1. -íka [1]


Značenja:

  1. Onaj koji obavlja kancelarijsku ili kakvu drugu službu, službenik. Novi Sad Novi Kneževac[1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]