očovječiti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /ot͡ʃǒʋjet͡ʃiti/
• Hifenacija: o‧čov‧je‧či‧ti

Glagol

očòvječiti (ćirilica очо̀вјечити) svrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola očovječiti

Infinitiv: očovječiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: očòvječīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		očovječim	očovječiš	očovječi	očovječimo	očovječite	očovječe
Budućnost	Futur I.	očovječit ću1 očovječiću	očovječit ćeš1 očovječićeš	očovječit će1 očovječiće	očovječit ćemo1 očovječićemo	očovječit ćete1 očovječićete	očovječit će1 očovječiće
	Futur II.	budem očovječio2	budeš očovječio2	bude očovječio2	budemo očovječili2	budete očovječili2	budu očovječili2
Prošlost	Perfekt	očovječio2 sam	očovječio2 si	očovječio2 je	očovječili2 smo	očovječili2 ste	očovječili2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam očovječio2	bio si očovječio2	bio je očovječio2	bili smo očovječili2	bili ste očovječili2	bili su očovječili2
	Aorist	očovječih	očovječi	očovječi	očovječismo	očovječiste	očovječiše
Kondicional I.		očovječio2 bih	očovječio2 bi	očovječio2 bi	očovječili2 bismo	očovječili2 biste	očovječili2 bi
Kondicional II.		bio bih očovječio2	bio bi očovječio2	bio bi očovječio2	bili bismo očovječili2	bili biste očovječili2	bili bi očovječili2
Imperativ		-	očovječi	-	očovječimo	očovječite	-
Glagolski pridjev radni		očovječio m. / očovječila f. / očovječilo n			očovječili m. / očovječile f. / očovječila n
Glagolski pridjev trpni		očovječen m. / očovječena f. / očovječeno n			očovječeni m. / očovječene f. / očovječena n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „očovječiti” u Hrvatskom jezičnom portalu