ožalošćivati
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /oʒaloʃt͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: o‧ža‧loš‧ći‧va‧ti
Glagol
[uredi]ožalošćívati (ćirilica ожалошћи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ožalošćivati
| Infinitiv: ožalošćivati | Glagolski prilog sadašnji: ožalòšćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ožalošćívānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ožalošćujem | ožalošćuješ | ožalošćuje | ožalošćujemo | ožalošćujete | ožalošćuju | |
| Budućnost |
Futur I. |
ožalošćivat ću1 ožalošćivaću |
ožalošćivat ćeš1 ožalošćivaćeš |
ožalošćivat će1 ožalošćivaće |
ožalošćivat ćemo1 ožalošćivaćemo |
ožalošćivat ćete1 ožalošćivaćete |
ožalošćivat će1 ožalošćivaće |
| Futur II. |
budem ožalošćivao2 | budeš ožalošćivao2 | bude ožalošćivao2 | budemo ožalošćivali2 | budete ožalošćivali2 | budu ožalošćivali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ožalošćivao2 sam | ožalošćivao2 si | ožalošćivao2 je | ožalošćivali2 smo | ožalošćivali2 ste | ožalošćivali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ožalošćivao2 | bio si ožalošćivao2 | bio je ožalošćivao2 | bili smo ožalošćivali2 | bili ste ožalošćivali2 | bili su ožalošćivali2 | |
| Imperfekt |
ožalošćivah | ožalošćivaše | ožalošćivaše | ožalošćivasmo | ožalošćivaste | ožalošćivahu | |
| Kondicional I. |
ožalošćivao2 bih | ožalošćivao2 bi | ožalošćivao2 bi | ožalošćivali2 bismo | ožalošćivali2 biste | ožalošćivali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ožalošćivao2 | bio bi ožalošćivao2 | bio bi ožalošćivao2 | bili bismo ožalošćivali2 | bili biste ožalošćivali2 | bili bi ožalošćivali2 | |
| Imperativ |
- | ožalošćuj | - | ožalošćujmo | ožalošćujte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ožalošćivao m. / ožalošćivala f. / ožalošćivalo n | ožalošćivali m. / ožalošćivale f. / ožalošćivala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
ožalošćivan m. / ožalošćivana f. / ožalošćivano n | ožalošćivani m. / ožalošćivane f. / ožalošćivana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „ožalošćivati” u Hrvatskom jezičnom portalu