obilježivati
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /obiʎeʒǐːʋati/
- Hifenacija: o‧bi‧lje‧ži‧va‧ti
Glagol
[uredi]obilježívati (ćirilica обиљежи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola obilježivati
| Infinitiv: obilježivati | Glagolski prilog sadašnji: obiljèžujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: obilježívānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
obilježujem | obilježuješ | obilježuje | obilježujemo | obilježujete | obilježuju | |
| Budućnost |
Futur I. |
obilježivat ću1 obilježivaću |
obilježivat ćeš1 obilježivaćeš |
obilježivat će1 obilježivaće |
obilježivat ćemo1 obilježivaćemo |
obilježivat ćete1 obilježivaćete |
obilježivat će1 obilježivaće |
| Futur II. |
budem obilježivao2 | budeš obilježivao2 | bude obilježivao2 | budemo obilježivali2 | budete obilježivali2 | budu obilježivali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
obilježivao2 sam | obilježivao2 si | obilježivao2 je | obilježivali2 smo | obilježivali2 ste | obilježivali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam obilježivao2 | bio si obilježivao2 | bio je obilježivao2 | bili smo obilježivali2 | bili ste obilježivali2 | bili su obilježivali2 | |
| Imperfekt |
obilježivah | obilježivaše | obilježivaše | obilježivasmo | obilježivaste | obilježivahu | |
| Kondicional I. |
obilježivao2 bih | obilježivao2 bi | obilježivao2 bi | obilježivali2 bismo | obilježivali2 biste | obilježivali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih obilježivao2 | bio bi obilježivao2 | bio bi obilježivao2 | bili bismo obilježivali2 | bili biste obilježivali2 | bili bi obilježivali2 | |
| Imperativ |
- | obilježuj | - | obilježujmo | obilježujte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
obilježivao m. / obilježivala f. / obilježivalo n | obilježivali m. / obilježivale f. / obilježivala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
obilježivan m. / obilježivana f. / obilježivano n | obilježivani m. / obilježivane f. / obilježivana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „obilježivati” u Hrvatskom jezičnom portalu