obznanjivati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /obznaɲǐːʋati/
- Hifenacija: o‧bzna‧nji‧va‧ti
Glagol[uredi]
obznanjívati (ćirilica обзнањи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola obznanjivati
Infinitiv: obznanjivati | Glagolski prilog sadašnji: obznànjujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: obznanjívānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
obznanjujem | obznanjuješ | obznanjuje | obznanjujemo | obznanjujete | obznanjuju | |
Budućnost |
Futur I. |
obznanjivat ću1 obznanjivaću |
obznanjivat ćeš1 obznanjivaćeš |
obznanjivat će1 obznanjivaće |
obznanjivat ćemo1 obznanjivaćemo |
obznanjivat ćete1 obznanjivaćete |
obznanjivat će1 obznanjivaće |
Futur II. |
budem obznanjivao2 | budeš obznanjivao2 | bude obznanjivao2 | budemo obznanjivali2 | budete obznanjivali2 | budu obznanjivali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
obznanjivao2 sam | obznanjivao2 si | obznanjivao2 je | obznanjivali2 smo | obznanjivali2 ste | obznanjivali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam obznanjivao2 | bio si obznanjivao2 | bio je obznanjivao2 | bili smo obznanjivali2 | bili ste obznanjivali2 | bili su obznanjivali2 | |
Imperfekt |
obznanjivah | obznanjivaše | obznanjivaše | obznanjivasmo | obznanjivaste | obznanjivahu | |
Kondicional I. |
obznanjivao2 bih | obznanjivao2 bi | obznanjivao2 bi | obznanjivali2 bismo | obznanjivali2 biste | obznanjivali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih obznanjivao2 | bio bi obznanjivao2 | bio bi obznanjivao2 | bili bismo obznanjivali2 | bili biste obznanjivali2 | bili bi obznanjivali2 | |
Imperativ |
- | obznanjuj | - | obznanjujmo | obznanjujte | - | |
Glagolski pridjev radni |
obznanjivao m. / obznanjivala f. / obznanjivalo n | obznanjivali m. / obznanjivale f. / obznanjivala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
obznanjivan m. / obznanjivana f. / obznanjivano n | obznanjivani m. / obznanjivane f. / obznanjivana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „obznanjivati” u Hrvatskom jezičnom portalu