opunomoćenik
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /opunomot͡ɕěniːk/
- Hifenacija: o‧pu‧no‧mo‧će‧nik
Imenica[uredi]
opunomoćènīk m (ćirilica опуномоћѐнӣк)
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Deklinacija[uredi]
deklinacija imenice opunomoćenik
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | opunomoćenik | opunomoćenici |
genitiv | opunomoćenika | opunomoćenika |
dativ | opunomoćeniku | opunomoćenicima |
akuzativ | opunomoćenika | opunomoćenike |
vokativ | opunomoćeniče | opunomoćenici |
lokativ | opunomoćeniku | opunomoćenicima |
instrumental | opunomoćenikom | opunomoćenicima |
Reference[uredi]
- „opunomoćenik” u Hrvatskom jezičnom portalu