osjenčati

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /osjěnt͡ʃati/
• Hifenacija: o‧sjen‧ča‧ti

Glagol

osjènčati (ćirilica осјѐнчати) svrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola osjenčati

Infinitiv: osjenčati		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: osjènčāvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		osjenčam	osjenčaš	osjenča	osjenčamo	osjenčate	osjenčaju
Budućnost	Futur I.	osjenčat ću1 osjenčaću	osjenčat ćeš1 osjenčaćeš	osjenčat će1 osjenčaće	osjenčat ćemo1 osjenčaćemo	osjenčat ćete1 osjenčaćete	osjenčat će1 osjenčaće
	Futur II.	budem osjenčao2	budeš osjenčao2	bude osjenčao2	budemo osjenčali2	budete osjenčali2	budu osjenčali2
Prošlost	Perfekt	osjenčao2 sam	osjenčao2 si	osjenčao2 je	osjenčali2 smo	osjenčali2 ste	osjenčali2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam osjenčao2	bio si osjenčao2	bio je osjenčao2	bili smo osjenčali2	bili ste osjenčali2	bili su osjenčali2
	Aorist	osjenčah	osjenča	osjenča	osjenčasmo	osjenčaste	osjenčaše
Kondicional I.		osjenčao2 bih	osjenčao2 bi	osjenčao2 bi	osjenčali2 bismo	osjenčali2 biste	osjenčali2 bi
Kondicional II.		bio bih osjenčao2	bio bi osjenčao2	bio bi osjenčao2	bili bismo osjenčali2	bili biste osjenčali2	bili bi osjenčali2
Imperativ		-	osjenčaj	-	osjenčajmo	osjenčajte	-
Glagolski pridjev radni		osjenčao m. / osjenčala f. / osjenčalo n			osjenčali m. / osjenčale f. / osjenčala n
Glagolski pridjev trpni		osjenčan m. / osjenčana f. / osjenčano n			osjenčani m. / osjenčane f. / osjenčana n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „osjenčati” u Hrvatskom jezičnom portalu