pustosvat

Izvor: Wiktionary

pustosvat

pustosvat (srpskohrvatski, ćir., пустосват)[uredi]

Imenica[uredi]

pustosvat m (ćirilica пустосват)

Oblici:

  1. pustosvati [1]
  2. pustòsvat [1]


Značenja:

  1. Nezvani gost u svadbi. [1]
  2. Svat, zvanica na svadbi, koji nema naročite uloge (i obično nije u rodu sa mladencima). [1]


Primeri:

  1. U nekim selima „pustosvatima” nazivaju samo one koji dođu da posmatraju svadbeno veselje, jedu i piju, a nisu zvani u svadbu. [2] [1]
  2. U mladoženjinu kuću na dan venčanja okupi se i dosta nepozvanog sveta koji dođu da gledaju svatove i svatovsko veselje. Takve učesnike na svadbama nazivaju... „pustosvati”. [3] [1]
  3. Za pustosvate nema uobičajene počasti u gozbi. Begeč [1]
  4. Štȁ je kod Bráne bílo pustòsvata, a svȅ mládi. Kȃže mȁti njègova: „Nek se nàrānu svȉ, nè ženim jȃ sȋna svȁki dȃn. Jaša Tomić Novo Miloševo Novi Bečej Melenci Šurjan Boka Neuzina Ivanda [1]
  5. Pustosvati su sve ostale zvanice, a često i nezvanice koji nemaju nekih određenih funkcija u svatovima ( — Jm) [ŽOBan 141; PVM 223]. [4] [1]
  6. Četvr̀tkom se kȕpu ròdovi i kȗm, i stȃri svȁt i dȅver, a kad dȏđe sùbota, ȍnda se kȕpīdu kòmšije i òstāli svȁtovi, pustòsvati — sa svȍg sèla mòmci. [5] [6] Kumane Kać Novi Bečej Orlovat Ilandža [1]


Sinonimi:

  1. bakancoš [1]
  2. oblaporuša [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 141.
  3. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Bačkoj. — Rad, 34, 1992, 137— 158, str. 146.
  4. Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad, 18—19, 1969—1970, 29—72, str. 53.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 176.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 138.

Napomene[uredi]