sinovica

Izvor: Wiktionary

sinovica

sinovica (srpskohrvatski, ćir., синовица)[uredi]

Imenica[uredi]

sinovica f (ćirilica синовица)

Oblici:

  1. sinòvica, sinovȉca Vršac [1]
  2. -a, -o [1]


Značenja:

  1. Bratova kći drugom bratu. [1]


Primeri:

  1. Ȉmam snávu i dvȇ sinòvice. Novi Sad [1]
  2. Dóće mi sinòvica sȕtra. Laćarak [1]
  3. Od òvog najstarȋjog brȁta ìmam dvȇ sinòvice, a od srȅdnjog samo jèdnog sinóvca. [2] [3] [4] Jaša Tomić Bačinci Susek Sviloš Čerević Šimanovci Turija Ravno Selo Begeč Novi Sad Novo Miloševo Zrenjanin Šurjan Boka Neuzina Senpeter Čenej Ivanda [1]


Izvedene reči:

  1. sinovȉcin [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 54, 179, 187.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 414.
  4. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 235.

Napomene[uredi]