tolja

Izvor: Wiktionary

tolja

tolja (srpskohrvatski, ćir., тоља)[uredi]

Imenica[uredi]

tolja f (ćirilica тоља)

Oblici:

  1. tólja [1]


Značenja:

  1. Povijeni prut koji je privezan uz kosište, da se pri košenju otkos ravnomerno obara i slaže. [1]
  2. Starinska naprava za drobljenje, sitnjenje velikih grudvi zemlje posle oranja ili setve, koju vuče upregnut konj. [1]


Primeri:

  1. A kad se žȉto kȍsi, ȍnda mȏra da se mȅte tólja. Ȍnda se óde vȇže jèdno dȑvo. Tȏ se stȇgne nuz kȍsīšte i ȍnda se smòtāva. Kad se tȏ ìskrīvi, ȍnda se vȇže óde za pèticu s kanápom. Ȍnda kȍsi kòsa, a tȏ sam šȏra na gòmilu. [2] [3] Žabalj Susek Sviloš Krušedol Turija Nadalj Čurug Ravno Selo Zmajevo Gospođinci Mošorin Kać Kovilj Titel Taraš [1]
  2. Tolja je duga oko 4 m, a široka oko 80 cm, pravljena najpre od dasaka, a kasnije od metala. Donja strana je valovita. Ona je drobila, sitnila grudve i sabijala zemlju. Kasnije je tolju zamenila rolja, debeo drveni valjak, izrendisan od stabla. [1]
  3. Na tolju se stavljaju lampovi i upregnu dva konja, a kočijaš stoji na njoj da bi bila teža. Novo Miloševo [1]
  4. Za igru [toljanje] treba da imaju tolju i loparicu. Tolja je drvo debljine u prečniku 4—5 cm, a dužine 10—15 cm. Krajevi su joj blago zašiljeni. [4] [1]


Sinonimi:

  1. tolje, prlj [1]
  2. kačka [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  4. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 106.

Napomene[uredi]