ubilježivati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ubiʎeʒǐːʋati/
- Hifenacija: u‧bi‧lje‧ži‧va‧ti
Glagol[uredi]
ubilježívati (ćirilica убиљежи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola ubilježivati
Infinitiv: ubilježivati | Glagolski prilog sadašnji: ubiljèžujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ubilježívānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ubilježujem | ubilježuješ | ubilježuje | ubilježujemo | ubilježujete | ubilježuju | |
Budućnost |
Futur I. |
ubilježivat ću1 ubilježivaću |
ubilježivat ćeš1 ubilježivaćeš |
ubilježivat će1 ubilježivaće |
ubilježivat ćemo1 ubilježivaćemo |
ubilježivat ćete1 ubilježivaćete |
ubilježivat će1 ubilježivaće |
Futur II. |
budem ubilježivao2 | budeš ubilježivao2 | bude ubilježivao2 | budemo ubilježivali2 | budete ubilježivali2 | budu ubilježivali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ubilježivao2 sam | ubilježivao2 si | ubilježivao2 je | ubilježivali2 smo | ubilježivali2 ste | ubilježivali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ubilježivao2 | bio si ubilježivao2 | bio je ubilježivao2 | bili smo ubilježivali2 | bili ste ubilježivali2 | bili su ubilježivali2 | |
Imperfekt |
ubilježivah | ubilježivaše | ubilježivaše | ubilježivasmo | ubilježivaste | ubilježivahu | |
Kondicional I. |
ubilježivao2 bih | ubilježivao2 bi | ubilježivao2 bi | ubilježivali2 bismo | ubilježivali2 biste | ubilježivali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ubilježivao2 | bio bi ubilježivao2 | bio bi ubilježivao2 | bili bismo ubilježivali2 | bili biste ubilježivali2 | bili bi ubilježivali2 | |
Imperativ |
- | ubilježuj | - | ubilježujmo | ubilježujte | - | |
Glagolski pridjev radni |
ubilježivao m. / ubilježivala f. / ubilježivalo n | ubilježivali m. / ubilježivale f. / ubilježivala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
ubilježivan m. / ubilježivana f. / ubilježivano n | ubilježivani m. / ubilježivane f. / ubilježivana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „ubilježivati” u Hrvatskom jezičnom portalu