ukočiti

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ukǒːt͡ʃiti/
  • Hifenacija: u‧ko‧či‧ti

Glagol[uredi]

ukóčiti (ćirilica уко́чити) svrš.


Kategorije:

trp.


Oblici:

  1. ùkōčim se [1]
  2. -a, -o [1]


Značenja:

  1. Koji ne može da se pomeri; krut, ukrućen. [1]


Primeri:

  1. A dȅda stȁne pa se ùkōči. Đala Novo Miloševo [1]
  2. Pȅrem, al nè mogu da prédem, nè mogu tàko da odvȃjam rȗku od mène, zaš mène je kao rúka ùkōčena. [2] [3] Zrenjanin Novo Miloševo Boka [1]


Izvedene reči:

  1. ùkōčen [1]


Sinonimi:

  1. ukipiti [1]


Izrazi:

  1. ˜ ko aufinger. — Ukóčio se ko àufinger ("Ukóčio se ko àufinger"). Mol [1]



Konjugacija[uredi]

Reference[uredi]

  • ukočiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 58.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 153.