žudjeti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ʒǔːdjeti/
- Hifenacija: žud‧je‧ti
Glagol[uredi]
žúdjeti (ćirilica жу́дјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola žudjeti
| Infinitiv: žudjeti | Glagolski prilog sadašnji: -dēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: -đēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
žudim | žudiš | žudi | žudimo | žudite | žude | |
| Budućnost |
Futur I. |
žudjet ću1 žudjeću |
žudjet ćeš1 žudjećeš |
žudjet će1 žudjeće |
žudjet ćemo1 žudjećemo |
žudjet ćete1 žudjećete |
žudjet će1 žudjeće |
| Futur II. |
budem žudio2 | budeš žudio2 | bude žudio2 | budemo žudjeli2 | budete žudjeli2 | budu žudjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
žudio2 sam | žudio2 si | žudio2 je | žudjeli2 smo | žudjeli2 ste | žudjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam žudio2 | bio si žudio2 | bio je žudio2 | bili smo žudjeli2 | bili ste žudjeli2 | bili su žudjeli2 | |
| Imperfekt |
žuđah | žuđaše | žuđaše | žuđasmo | žuđaste | žuđahu | |
| Kondicional I. |
žudio2 bih | žudio2 bi | žudio2 bi | žudjeli2 bismo | žudjeli2 biste | žudjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih žudio2 | bio bi žudio2 | bio bi žudio2 | bili bismo žudjeli2 | bili biste žudjeli2 | bili bi žudjeli2 | |
| Imperativ |
- | žudi | - | žudimo | žudite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
žudio m. / žudjela f. / žudjelo n | žudjeli m. / žudjele f. / žudjela n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
žuđen m. / žuđena f. / žuđeno n | žuđeni m. / žuđene f. / žuđena n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference[uredi]
- „žudjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu