bezobraznik

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /bezǒbrazniːk/
  • Hifenacija: be‧zob‧raz‧nik

Imenica[uredi]

bezòbraznīk m (ćirilica безо̀бразнӣк)

Značenja:

  1. loš, pokvaren i zao čovek[1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) raskalašnik, razvratnik, razuzdanik, bludnjak, bezobraznik, raspusnik, raspuštenik, raskalašnik, bludočinac, libertinac [1]


Sinonimi:

  1. nitkov, bednik, baraba, bezočnik, dvoličnjak, licemer, hulja, gad, izrod, podlac, bezobraznik, prevrtljivac, hipokrit, prepredenjak, besramnik, pokvarenjak, bestidnik, podmuklica, đavo, ništarija, spletkaroš, probisvet, prokletnik, mutivoda, drznik, pseto, džukac, uštva, nevaljalko, nečasnik, pritvorica, nevaljalac, prevarant, zlobnik, nečovek, zloća, nepoštenjak, pakosnik, perfidnik, guja, džukela, mamlaz, protuva, moralna nakaza, smutljivac, balabander, dvostruki igrač, mufljuz, moralni imbecil, mutikaša, živina, ništavac, neotesanac, pretvornik, prepredenko, bezvrednik, životinja, beskičmenjak, mekušac, krmak, smeće, moralna nula, krpa (od čoveka), moralno smeće, prasac, bruka, pogančina, svinja, gnjida, antihrist, đubre (od čoveka), reg. palavorda reg., pretvorica reg., fam. ljigavac fam., ljiga fam., gnus fam., smrad fam., smrdljivac fam., nar. fukara nar., pička nar., kurvin sin nar., rđa nar., šugavac nar., pizda nar., drkadžija nar., šuft reg., arh. ugursuz arh., farisej arh., galijot arh., hahar arh., vancaga arh., ret. odljud ret., stodlaka ret. [1]
  2. raskalašnik, razvratnik, razuzdanik, bludnjak, bezobraznik, raspusnik, raspuštenik, raskalašnik, bludočinac, libertinac [1]


Asocijacije:

  1. prostak, skitnica, ulizica, laskavac, huligan, vragolan [1]
  2. pohotljivac [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1