bubnjati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /bǔbɲati/
- Hifenacija: bub‧nja‧ti
Glagol[uredi]
bùbnjati (ćirilica бу̀бњати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola bubnjati
| Infinitiv: bubnjati | Glagolski prilog sadašnji: bùbnjajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: bùbnjānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
bubnjam | bubnjaš | bubnja | bubnjamo | bubnjate | bubnjaju | |
| Budućnost |
Futur I. |
bubnjat ću1 bubnjaću |
bubnjat ćeš1 bubnjaćeš |
bubnjat će1 bubnjaće |
bubnjat ćemo1 bubnjaćemo |
bubnjat ćete1 bubnjaćete |
bubnjat će1 bubnjaće |
| Futur II. |
budem bubnjao2 | budeš bubnjao2 | bude bubnjao2 | budemo bubnjali2 | budete bubnjali2 | budu bubnjali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
bubnjao2 sam | bubnjao2 si | bubnjao2 je | bubnjali2 smo | bubnjali2 ste | bubnjali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam bubnjao2 | bio si bubnjao2 | bio je bubnjao2 | bili smo bubnjali2 | bili ste bubnjali2 | bili su bubnjali2 | |
| Imperfekt |
bubnjah | bubnjaše | bubnjaše | bubnjasmo | bubnjaste | bubnjahu | |
| Kondicional I. |
bubnjao2 bih | bubnjao2 bi | bubnjao2 bi | bubnjali2 bismo | bubnjali2 biste | bubnjali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih bubnjao2 | bio bi bubnjao2 | bio bi bubnjao2 | bili bismo bubnjali2 | bili biste bubnjali2 | bili bi bubnjali2 | |
| Imperativ |
- | bubnjaj | - | bubnjajmo | bubnjajte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
bubnjao m. / bubnjala f. / bubnjalo n | bubnjali m. / bubnjale f. / bubnjala n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference[uredi]
- „bubnjati” u Hrvatskom jezičnom portalu