cedulja

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /t͡sêduʎa/
  • Hifenacija: ce‧du‧lja

Imenica[uredi]

cȅdulja f (ćirilica це̏дуља)


Oblici:

  1. cèdulja, cedȕlja [1]
  2. cèdulja [1]
  3. cèdulja Lovra [1]


Značenja:

  1. Karta, ulaznica. [1]


Primeri:

  1. Dobio je cedulju iz špitalja. [2] Sombor Pačir Kać Đala [1]
  2. Ȍndak ne mȍž se dogovȍru. Ȍndak štȁ ćedu, nego dȁj da se ždrebȁ, se napȋšu cedȕlje, svíma iména, i ȍndak se vȁdi i[z] šešíra. Jasenovo [1]
  3. A njȇn òtac i mète ȕ kola i donèse i otkljùča stȃn i nàpīše cèdulu. [1]
  4. I òna napísala cèdulu da ȏn ne zabòravi. Đala [1]
  5. Mògu da ìdem, kad i fȁli štȏ, kod dȍktora, i dȍktor mi dȃ cèdulju da ìdem u patéku. [3] Novi Bečej [1]


Sinonimi:

  1. recepis [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • cedulja” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 174.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 131.