govorljȋv

Izvor: Wiktionary

govorljȋv

govorljȋv (srpskohrvatski, ćir., говорљи̑в)[uredi]

Oblici:

  1. -ȉvo, -ȉva, govorljiv [1]


Značenja:

  1. Koji mnogo govori, pričljiv; rečit. Vršac[1]


Sinonimi:

  1. razgovoran [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]