ispupčiti

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

IPA: /ǐspupt͡ʃiti/
Hifenacija: i‧spu‧pči‧ti

Glagol[uredi]

ìspupčiti (ćirilica ѝспупчити) svrš.

Značenja:

(značenje izvedeno preko sinonima) nabreknuti, zadebljati se, narasti, oteći, nateći, nabreći, nabujati, napupeti, nabubriti, povećati se, podnaduti se, uvećati se, povećati obim, napupati, reg. nabuhnuti reg., podbuhnuti reg., hrv. napuhati se hrv. ^[1]

Sinonimi:

nabreknuti, zadebljati se, narasti, oteći, nateći, nabreći, nabujati, napupeti, nabubriti, povećati se, podnaduti se, uvećati se, povećati obim, napupati, reg. nabuhnuti reg., podbuhnuti reg., hrv. napuhati se hrv. ^[1]

Asocijacije:

prekipeti, rasprsnuti se ^[1]

Konjugacija[uredi]

Konjugacija glagola ispupčiti

Infinitiv: ispupčiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: ìspupčīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		ispupčim	ispupčiš	ispupči	ispupčimo	ispupčite	ispupče
Budućnost	Futur I.	ispupčit ću¹ ispupčiću	ispupčit ćeš¹ ispupčićeš	ispupčit će¹ ispupčiće	ispupčit ćemo¹ ispupčićemo	ispupčit ćete¹ ispupčićete	ispupčit će¹ ispupčiće
Budućnost	Futur II.	budem ispupčio²	budeš ispupčio²	bude ispupčio²	budemo ispupčili²	budete ispupčili²	budu ispupčili²
Prošlost	Perfekt	ispupčio² sam	ispupčio² si	ispupčio² je	ispupčili² smo	ispupčili² ste	ispupčili² su
	Pluskvamperfekt	bio sam ispupčio²	bio si ispupčio²	bio je ispupčio²	bili smo ispupčili²	bili ste ispupčili²	bili su ispupčili²
	Aorist	ispupčih	ispupči	ispupči	ispupčismo	ispupčiste	ispupčiše
Kondicional I.		ispupčio² bih	ispupčio² bi	ispupčio² bi	ispupčili² bismo	ispupčili² biste	ispupčili² bi
Kondicional II.		bio bih ispupčio²	bio bi ispupčio²	bio bi ispupčio²	bili bismo ispupčili²	bili biste ispupčili²	bili bi ispupčili²
Imperativ		-	ispupči	-	ispupčimo	ispupčite	-
Glagolski pridjev radni		ispupčio m. / ispupčila f. / ispupčilo n			ispupčili m. / ispupčile f. / ispupčila n
Glagolski pridjev trpni		ispupčen m. / ispupčena f. / ispupčeno n			ispupčeni m. / ispupčene f. / ispupčena n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference[uredi]

„ispupčiti” u Hrvatskom jezičnom portalu

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[P._Ćosić_i_saradnici,_Rečnik_sinonima-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[1]