lub

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /lûːb/
  • Hifenacija: lub

Imenica[uredi]

lȗb m (ćirilica лу̑б)


Oblici:

  1. lȗb [1]


Značenja:

  1. Polukružni deo obuće iza pete. [1]


Primeri:

  1. Kao poluproizvodi izrađivani su pojedinačni sastavni delovi obuće (đonovi „kruponi”, lica, lubovi). [2] Pančevo Crvena Crkva [1]
  2. Dobijao je da dovršava spajanje đona i luba opanaka koje su kalfe napola spojile. [2] Dolovo [1]
  3. Štȁ si zgȁzio lȗb, tȇ cìpele se jȍš mògū nòsiti. Bačinci [1]
  4. Zgazio je lub od opanka, pa je napravio papuče. Begeč [1]
  5. Jȃ sam kod mȃjstora bȉo nȃjbȍlji šègrt, sam prȁvio dòbro lȗb i sam naméšćo kako trȅba da nè žūlja. Jaša Tomić Susek Sviloš Laćarak Subotica Mol Zmajevo Kać Novi Kneževac Novo Miloševo Šurjan Boka Neuzina Lovra Deska [1]


Sinonimi:

  1. kora [3] Krašovo [1]



Deklinacija[uredi]

Ovoj r(ij)eči nedostaje fleksija.

Reference[uredi]

  • lub” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Dragica Stojković, Opančarski zanat u Pančevu. — Rad, 31, 1988— 1989, 315—330, str. 321. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Dragica Stojković, Opančarski zanat u Pančevu." je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 74.