neporeciv

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /neporět͡siʋ/
  • Hifenacija: ne‧po‧re‧civ

Pridjev[uredi]

neporèciv (ćirilica непорѐцив, određeni vid neporècivī)

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) siguran, nepobitan, pouzdan, neoporeciv, neporeciv, neproblematičan, potvrđen, izvestan, apsolutan, nedvosmislen, neupitan, iskustven (dokazan iskustvom), hrv. nedvojben hrv., krajnji, faktičan, uverljiv, neopovrgljiv, proverljiv, neosporan, kredibilan, bezuslovan, eksplicitan, nepreporan, nesumnjiv, istinit, proveren, činjeničan, neoboriv [1]


Sinonimi:

  1. siguran, nepobitan, pouzdan, neoporeciv, neporeciv, neproblematičan, potvrđen, izvestan, apsolutan, nedvosmislen, neupitan, iskustven (dokazan iskustvom), hrv. nedvojben hrv., krajnji, faktičan, uverljiv, neopovrgljiv, proverljiv, neosporan, kredibilan, bezuslovan, eksplicitan, nepreporan, nesumnjiv, istinit, proveren, činjeničan, neoboriv [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • neporeciv” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1