óvca

Izvor: Wiktionary

óvca

óvca (srpskohrvatski, ćir., о́вца)[uredi]

Kategorije:

zool.


Oblici:

  1. ovca [1]


Primeri:

  1. Kòd nās jèdna óvca kòštuje oko dvȅ hìljade forínti. [2] [3] [4] [5] [6] Lovra Jamena Morović Gibarac Molovin Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Sot Erdevik Martinci Laćarak Ležimir Sviloš Šuljam Čerević Klenak Jarak Jazak Hrtkovci Vrdnik Platičevo Grabovci Sremska Kamenica Bukovac Neradin Mali Radinci Ogar Krušedol Maradik Prhovo Kupinovo Karlovčić Beška Krčedin Vojka Boljevci Batajnica Surčin Belegiš Subotica Martonoš Bačko Petrovo Selo Čurug Deronje Gospođinci Čenej Tovariševo Bačka Palanka Begeč Futog Đala Kikinda Novo Miloševo Itebej Kumane Melenci Elemir Zrenjanin Tomaševac Vršac Opovo Crepaja Jasenovo [1]
  2. To prȁvu mȃli kolačȉć, na rȏg, jeli óvci oko ȕši. Izbište [1]
  3. Ȍma u mlȉnu i kad trȅba brȁšna, sàmo cèdulju, dȍbije ȉsto paspálje za ȏvce. Novi Sad [1]
  4. Ìmali smo čȍpor ováca i čȍpor svínja. Vizić [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 20.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 13, 52.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 120, 123, 133, 149, 153.
  5. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  6. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]