ćutjeti
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /t͡ɕǔːtjeti/
- Hifenacija: ćut‧je‧ti
Glagol
[uredi]ćútjeti (ćirilica ћу́тјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ćutjeti
| Infinitiv: ćutjeti | Glagolski prilog sadašnji: -tēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ćúćēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ćutim | ćutiš | ćuti | ćutimo | ćutite | ćute | |
| Budućnost |
Futur I. |
ćutjet ću1 ćutjeću |
ćutjet ćeš1 ćutjećeš |
ćutjet će1 ćutjeće |
ćutjet ćemo1 ćutjećemo |
ćutjet ćete1 ćutjećete |
ćutjet će1 ćutjeće |
| Futur II. |
budem ćutio2 | budeš ćutio2 | bude ćutio2 | budemo ćutjeli2 | budete ćutjeli2 | budu ćutjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ćutio2 sam | ćutio2 si | ćutio2 je | ćutjeli2 smo | ćutjeli2 ste | ćutjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ćutio2 | bio si ćutio2 | bio je ćutio2 | bili smo ćutjeli2 | bili ste ćutjeli2 | bili su ćutjeli2 | |
| Imperfekt |
ćućah | ćućaše | ćućaše | ćućasmo | ćućaste | ćućahu | |
| Kondicional I. |
ćutio2 bih | ćutio2 bi | ćutio2 bi | ćutjeli2 bismo | ćutjeli2 biste | ćutjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ćutio2 | bio bi ćutio2 | bio bi ćutio2 | bili bismo ćutjeli2 | bili biste ćutjeli2 | bili bi ćutjeli2 | |
| Imperativ |
- | ćuti | - | ćutimo | ćutite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ćutio m. / ćutjela f. / ćutjelo n | ćutjeli m. / ćutjele f. / ćutjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „ćutjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu