čudnovat

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /t͡ʃûdnoʋaːt/
• Hifenacija: čud‧no‧vat

Pridjev

čȕdnovāt (ćirilica чу̏днова̄т, određeni vid čȕdnovātī, komparativ čudnovatiji)

Oblici:

1. -a, -o

Značenja:

1. Koji je čudnog, neobičnog izgleda.

Primeri:

1. I gláva mu [ekseru] bíla čudnòvata. Đala

Izvedene reči:

1. čudnòvato

Deklinacija

    oblici pozitiva, neodređeni vid

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovat	čudnovata	čudnovato
genitiv		čudnovata	čudnovate	čudnovata
dativ		čudnovatu	čudnovatoj	čudnovatu
akuzativ	neživo živo	čudnovat čudnovata	čudnovatu	čudnovato
vokativ		čudnovat	čudnovata	čudnovato
lokativ		čudnovatu	čudnovatoj	čudnovatu
instrumental		čudnovatim	čudnovatom	čudnovatim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovati	čudnovate	čudnovata
genitiv		čudnovatih	čudnovatih	čudnovatih
dativ		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)
akuzativ		čudnovate	čudnovate	čudnovata
vokativ		čudnovati	čudnovate	čudnovata
lokativ		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)
instrumental		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)

    oblici pozitiva, određeni vid

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovati	čudnovata	čudnovato
genitiv		čudnovatog(a)	čudnovate	čudnovatog(a)
dativ		čudnovatom(u/e)	čudnovatoj	čudnovatom(u/e)
akuzativ	neživo živo	čudnovati čudnovatog(a)	čudnovatu	čudnovato
vokativ		čudnovati	čudnovata	čudnovato
lokativ		čudnovatom(e/u)	čudnovatoj	čudnovatom(e/u)
instrumental		čudnovatim	čudnovatom	čudnovatim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovati	čudnovate	čudnovata
genitiv		čudnovatih	čudnovatih	čudnovatih
dativ		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)
akuzativ		čudnovate	čudnovate	čudnovata
vokativ		čudnovati	čudnovate	čudnovata
lokativ		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)
instrumental		čudnovatim(a)	čudnovatim(a)	čudnovatim(a)

    oblici komparativa

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovatiji	čudnovatija	čudnovatije
genitiv		čudnovatijeg(a)	čudnovatije	čudnovatijeg(a)
dativ		čudnovatijem(u)	čudnovatijoj	čudnovatijem(u)
akuzativ	neživo živo	čudnovatiji čudnovatijeg(a)	čudnovatiju	čudnovatije
vokativ		čudnovatiji	čudnovatija	čudnovatije
lokativ		čudnovatijem(u)	čudnovatijoj	čudnovatijem(u)
instrumental		čudnovatijim	čudnovatijom	čudnovatijim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		čudnovatiji	čudnovatije	čudnovatija
genitiv		čudnovatijih	čudnovatijih	čudnovatijih
dativ		čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)
akuzativ		čudnovatije	čudnovatije	čudnovatija
vokativ		čudnovatiji	čudnovatije	čudnovatija
lokativ		čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)
instrumental		čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)	čudnovatijim(a)

    oblici superlativa

jednina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		najčudnovatiji	najčudnovatija	najčudnovatije
genitiv		najčudnovatijeg(a)	najčudnovatije	najčudnovatijeg(a)
dativ		najčudnovatijem(u)	najčudnovatijoj	najčudnovatijem(u)
akuzativ	neživo živo	najčudnovatiji najčudnovatijeg(a)	najčudnovatiju	najčudnovatije
vokativ		najčudnovatiji	najčudnovatija	najčudnovatije
lokativ		najčudnovatijem(u)	najčudnovatijoj	najčudnovatijem(u)
instrumental		najčudnovatijim	najčudnovatijom	najčudnovatijim
množina		muški rod	ženski rod	srednji rod
nominativ		najčudnovatiji	najčudnovatije	najčudnovatija
genitiv		najčudnovatijih	najčudnovatijih	najčudnovatijih
dativ		najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)
akuzativ		najčudnovatije	najčudnovatije	najčudnovatija
vokativ		najčudnovatiji	najčudnovatije	najčudnovatija
lokativ		najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)
instrumental		najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)	najčudnovatijim(a)

Reference

• „čudnovat” u Hrvatskom jezičnom portalu