šlus

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ʃlûs/
  • Hifenacija: šlus

Imenica[uredi]

šlȕs m (ćirilica шлу̏с)


Oblici:

  1. šlȕs [1]


Značenja:

  1. Kraj, svršetak (obično s veznikom „i” u uzvičnom značenju: gotovo, svršeno). [1]


Primeri:

  1. Tu im se donosi hrana, tu obitavaju i šlus ( — Bč) [RSB]. [2] [1]
  2. Ȍnda se još jedàreda prìtāče ù drugo bȕre, òpet bȕde pòmalo još táloga i ònda šlȕs, gòtovo je. Čenej [1]
  3. Dȁo sam što sam mȍgo i šlȕs! [3] Novi Sad Novo Miloševo Čenej [1]


Sinonimi:

  1. šlusgrencer [1]



Deklinacija[uredi]

Ovoj r(ij)eči nedostaje fleksija.

Reference[uredi]

  • šlus” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mladen Markov, Ukop oca. Beograd, 2002, 337 str, str. 313.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).