šušnuti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ʃûʃnuti/
- Hifenacija: šuš‧nu‧ti
Glagol[uredi]
šȕšnuti (ćirilica шу̏шнути) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola šušnuti
Infinitiv: šušnuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: šȕšnūvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
šušnem | šušneš | šušne | šušnemo | šušnete | šušnu | |
Budućnost |
Futur I. |
šušnut ću1 šušnuću |
šušnut ćeš1 šušnućeš |
šušnut će1 šušnuće |
šušnut ćemo1 šušnućemo |
šušnut ćete1 šušnućete |
šušnut će1 šušnuće |
Futur II. |
budem šušnuo2 | budeš šušnuo2 | bude šušnuo2 | budemo šušnuli2 | budete šušnuli2 | budu šušnuli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
šušnuo2 sam | šušnuo2 si | šušnuo2 je | šušnuli2 smo | šušnuli2 ste | šušnuli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam šušnuo2 | bio si šušnuo2 | bio je šušnuo2 | bili smo šušnuli2 | bili ste šušnuli2 | bili su šušnuli2 | |
Aorist |
šušnuh | šušnu | šušnu | šušnusmo | šušnuste | šušnuše | |
Kondicional I. |
šušnuo2 bih | šušnuo2 bi | šušnuo2 bi | šušnuli2 bismo | šušnuli2 biste | šušnuli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih šušnuo2 | bio bi šušnuo2 | bio bi šušnuo2 | bili bismo šušnuli2 | bili biste šušnuli2 | bili bi šušnuli2 | |
Imperativ |
- | šušni | - | šušnimo | šušnite | - | |
Glagolski pridjev radni |
šušnuo m. / šušnula f. / šušnulo n | šušnuli m. / šušnule f. / šušnula n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
šušnut m. / šušnuta f. / šušnuto n | šušnuti m. / šušnute f. / šušnuta n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „šušnuti” u Hrvatskom jezičnom portalu