žljezda

Izvor: Wiktionary

žljezda

žljezda (srpskohrvatski, ćir., жљезда)[uredi]

Imenica[uredi]

žljezda f (ćirilica жљезда)

Kategorije:

ob.


Značenja:

  1. Organ u telu čoveka, nekih životinja i biljaka koji luči sokove potrebne za organizam ili izbacuje nepotrebne proizvode prometa materija. [1]
  2. Žlezda koja luči vosak. [1]
  3. Isto. [1]
  4. Žlezda koja luči pljuvačku. [2] Sivac[1]
  5. Žlezda koja luči mleč. [2] Bešenovo Verušić Žednik[1]
  6. Oboljenje koje se manifestuje uvećanjem, oticanjem žlezda. Novo Miloševo[1]


Primeri:

  1. Iz svòji žljézda tȏ òna lȗči. [2] Vizić [1]
  2. Ìmaju svòje žljézde i lȗče... od mȁja do òktōbra pȍsle vȉše némaju. [2] [3] [4] Međa Čerević Sombor Sivac Srbobran Gospođinci Kać Mošorin Novo Miloševo Bašaid Boka Idvor [1]
  3. Ȏn ȉma tȗ pȕno žljézda, znáte, tȃ žljézda se skȉne, òstalo sámo mȇso. Subotica [1]
  4. Mláda pčȅla ȉma žlézde za vȍsak, iz njȋ ìzlaze mȃle plȍčice vȍska. [2] Konak Morović Bešenovo Subotica Pačir Đurđevo Gardinovci Kikinda Boka Dubovac [1]
  5. Nȇma razvijène tȇ žlézde stȃra pčȅla. [2] Pačir [1]
  6. Žlézde izlùčuju sàmo u pròleće. [2] Đala [1]
  7. Jèdna od drȕge ùzimaju vȍ sak iz vòštane žlézde i grȃde sȃće. [2] Sombor [1]
  8. Ìmaju vòštane žlézde i lȗču sȅtne bȋljne kristàli će vȍska. Pačir [1]
  9. Ìmaju vòštane žlézde, mláde pčȅle ga [vosak] lȗče pošto su jȃko ùgojene. Subotica [1]
  10. Ȍndak se aktivíraju vòštane žljézde kòje se nàlaze na dȏnjoj stráni stomáka. [2] Jarak Morović Sivac Kać Mošorin Boka Idvor [1]
  11. Vȍsak nȍse u sèbi jer ìmaju vòštane žljézde kòje lȗče vòsak. Čerević [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 227, 367.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 153.

Napomene[uredi]