ȃnđo

ȃnđo

ȃnđo (srpskohrvatski, ćir., а̑нђо)

Imenica

ȃnđo m (ćirilica а̑нђо)

Kategorije:

rlg.pren.

Oblici:

1. -ela, anđo
2. anđo

Značenja:

1. Zamišljeno nebesko biće u ljudskom obliku s krilima.
2. Oličenje lepote, ljupkosti, dobrote i sl.

Primeri:

1. Da ȍće ȃnđo da ga pòšalje da se nè mȕči. Jaša Tomić Bačinci Sombor Pačir Đurđevo Melenci Neuzina Boka Šurjan Farkaždin Vršac Izbište Jasenovo Ivanda Čenej
2. Kod njȇ ȃnđeli sède. Laćarak Sombor
3. Utèkla bi i da su je ȃnđeli čúvali. Bačinci
4. Nè mož svȁki da ȉma tàkog ȃnđela. Jaša Tomić Susek Sviloš Bačinci Laćarak Ravno Selo Đurđevo Novo Miloševo Neuzina Boka Šurjan Orlovat Vršac Jasenovo Čenej

Sinonimi:

1. ȃnđeo, ȃnjđev

Izrazi:

1. Lep ko anjđev. — I tȁko ȕ snu ȕmrla, i tȁka bíla lépa ko ȃnjđev ("I tȁko ȕ snu ȕmrla, i tȁka bíla lépa ko ȃnjđev"). Pomaz
2. Pored ȃnđela vȍlem i đȁvola ("pored sina (ili kćeri) voleti i snahu (ili zeta)"). Novo Miloševo