a

Srpskohrvatski

Slovo

a

1. Prvo slovo latinične srpskohrvatske abecede.
   • 1871, Đ. Daničić, Poslovice:

     A i B tko god ne umije, starijem se oprijet' ne smije.

Veznik

a

1. Za isticanje suprotnosti ili nepriličnosti.

   Rabotu si započeo, a prekrstio se nijesi.

   Bolje se povratiti a imati, nego čekati a nemati.

   Ja ga ljubim a on se otire, ja dođoh a on ode.

2. Za isticanje drugospomenutog kao različito ili na neki način osobito u odnosu na prvospomenuto.

   ja radim, a ti spavaš

   Kako on okom, a ja skokom.

   Zdepast čovjek, ponizak a krut.

   Jedan put iziđe na njivu da obiđe žito, a žito lepo, ne može lepše biti.

   okaj se, što si na veliku Božju pravdu smakao svoju ženu a njihovu mater.

   Za jela osobita nije mario, a isto tako ni za lijepe haljine.

3. U kombinaciji s glagolima sniti, usniti, pogledati kao zamjena za uzvike evo i eto, te prilog gdje/gde.

   Nađe caricu a ona sedi sama.

   Nađe ga a on luta po polju.

   Snih, a a preda mnom čokot.

   Usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.

   Aron pogleda Mariju, a ona gubava.

4. Za isticanje, ispred nekih veznika, kao što su i, ni, da, nego li.
   1. Veznik i.

      ima hljeba, a i novaca dosta

      Opravi se konj kao kakva tica, a i onako je bio krilat i zmajevit.

      Svi se građani začude, a i sam car.

      Od vladike je imao 10 forinti na mesec, hranu i vina koliko mu je trebalo, a i po koju haljinu.

      Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožački.

Reference

• „a” u Franjo Iveković, Ivan Broz (1901), Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Štamparija Karla Albrechta, svezak I , str. 1ff