a

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Slovo[uredi]

a

  1. Prvo slovo latinične srpskohrvatske abecede.
    • 1871, Đ. Daničić, Poslovice:
      A i B tko god ne umije, starijem se oprijet' ne smije.

Veznik[uredi]

a

  1. Za isticanje suprotnosti ili nepriličnosti.
    Rabotu si započeo, a prekrstio se nijesi.
    Bolje se povratiti a imati, nego čekati a nemati.
    Ja ga ljubim a on se otire, ja dođoh a on ode.
  2. Za isticanje drugospomenutog kao različito ili na neki način osobito u odnosu na prvospomenuto.
    ja radim, a ti spavaš
    Kako on okom, a ja skokom.
    Zdepast čovjek, ponizak a krut.
    Jedan put iziđe na njivu da obiđe žito, a žito lepo, ne može lepše biti.
    okaj se, što si na veliku Božju pravdu smakao svoju ženu a njihovu mater.
    Za jela osobita nije mario, a isto tako ni za lijepe haljine.
  3. U kombinaciji s glagolima sniti, usniti, pogledati kao zamjena za uzvike evo i eto, te prilog gdje/gde.
    Nađe caricu a ona sedi sama.
    Nađe ga a on luta po polju.
    Snih, a a preda mnom čokot.
    Usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.
    Aron pogleda Mariju, a ona gubava.
  4. Za isticanje, ispred nekih veznika, kao što su i, ni, da, nego li.
    1. Veznik i.
      ima hljeba, a i novaca dosta
      Opravi se konj kao kakva tica, a i onako je bio krilat i zmajevit.
      Svi se građani začude, a i sam car.
      Od vladike je imao 10 forinti na mesec, hranu i vina koliko mu je trebalo, a i po koju haljinu.
      Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožački.
    2. Veznik ni.
      A nju fale, a ni nas ne kude.
    3. Veznik da - najčešće u upitnom obliku.
      Ada? (= A da?)
      ada kako?
      Ja sam tvoga brata sreća...A da gde je moja sreća?
      Pravda je u Boga; a da u koga?
      Hoću dati, a da zašto ne ću?
      Ima Pero, a da kako nema?
    4. Veznik da - ne u upitnom obliku.
      Nemam ni ja koliko mi treba, a da dam vama.
      Otac moj ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže.
    5. Veznik nego li.
      Car volede carstvu nebeskome, a nego li carstvu zemaljskome.
  5. Za pojačavanje ili oslabljivanje onoga navedenog u prvoj rečenici, u kombinaciji s riječima kamo li (→ akamoli) ili nekmo li.
    ne dam ni tebi, a kamo li njemu.
    Sirotinjo, i selu si teška, a kamo li kući u kojoj si!
    I međed niz krušku slazeći počiva, a kamo li čoek od posla da ne počine?
  6. U rečenicama povezanim relativnim veznicima i prilozima: ako, dok, istom, još, kada, kako, no, pošto, taman, tek, kojima se iskazuje pogodba, uzrok, vrijeme itd. koriste se veznici a, a to i a ono kako bi se istakla druga rečenica.
    Ako ne ćeš, a ti poljubi pa ostavi.
    Ako je malo mlijeka, a ono je blizu rijeka.
    Da je gledao...pravila (ako ne za druge, a ono barem za sebe) da postavi.
    Dok su oni još govorili, a to se pomole kola.
    Istom Grujo sjedne za trpezu, a povika s bedena Latinče.
    Oni prvi glasnici još i ne odu da traže onoga junaka, a to dođu drugi.
    Još nije ni do vode došao, a gaće zasukuje.

Reference[uredi]

  • a” u Franjo Iveković, Ivan Broz (1901), Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Štamparija Karla Albrechta, svezak I , str. 1ff