belega

Izvor: Wiktionary

belega

belega (srpskohrvatski, ćir., белега)[uredi]

Imenica[uredi]

belega f (ćirilica белега)

Značenja:

  1. Znak, oznaka. [1]
  2. Trag na koži od zarasle rane. [1]
  3. Dar koji momak daje devojci kao obeležje da je isprošena; dar koji devojka daje momku kao obeležje da će se udati za njega. [1]
  4. Ulog u igrama na sreću. [1]
  5. Meta. [1]
  6. Taksena marka. [1]
  7. Vrednost koja se daje u novcu ili naturi za vračanje. [1]


Primeri:

  1. O[d] òte bèlege trčímo. [2] Jaša Tomić Subotica Sombor Pačir Turija Ravno Selo Futog Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kovilj Neuzina Boka Šurjan Orlovat Ilandža [1]
  2. Ima tamo belega kolko sam ostavila mesto za grašak da sejem. Jasenovo [1]
  3. Kad kosi, pomalo, livadu, svaki put zabode neku belegu da bi poznao da li mu je neko krao (pokosio neki otkos) u međuvremenu. [1]
  4. I mȃrva mȏra da ȉma bèlegu. Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan [1]
  5. Ìmām bèlegu dok nè umrēm. Deronje [1]
  6. Od bògīnja òstanedu bèlege. Jaša Tomić Laćarak Subotica Pačir Turija Ravno Selo Futog Čurug Gospođinci Žabalj Kać Kovilj Novo Miloševo Deska Čenej [1]
  7. Iseko je nogu sas sikirom kad je bijo mali, i sad ima belegu. Jasenovo [1]
  8. Ima belegu na desni obraz. [1]
  9. Sȅko sam skamȉje i prȁvio rȃboš (belȅge, mȕstru što se mȅri mléko u vedrȉce (J). [3] [1]
  10. Tȃ màrama što ȏn nȍsi je bèlega ot cȕre. Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan [1]
  11. Dȁo joj je bèlegu da bȉdne njègova. [1]
  12. Njȉva mi pòčinje od òvē bèlege. Subotica [1]
  13. Máno je svȅ nȏvce na bèlegi. Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan [1]
  14. Prímio je písmo bez bèlege. Mȏra da je iz sèla nȅko dȍneo. Čenej Ivanda [1]
  15. Nȏvce stȁviš na bèlegu, tàko se kázalo, pa ti ȍndak vrȃča. Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan [1]


Sinonimi:

  1. rovaš [1]
  2. ožiljak [1]
  3. beleška [1]# baždar [1]
  4. beleg [1]
  5. basma [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 188.

Napomene[uredi]