bludjeti
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /blǔːdjeti/
- Hifenacija: blu‧dje‧ti
Glagol
[uredi]blúdjeti (ćirilica блу́дјети) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola bludjeti
| Infinitiv: bludjeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: bludeći | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
bludim | bludiš | bludi | bludimo | bludite | blude | |
| Budućnost |
Futur I. |
bludjet ću1 bludjeću |
bludjet ćeš1 bludjećeš |
bludjet će1 bludjeće |
bludjet ćemo1 bludjećemo |
bludjet ćete1 bludjećete |
bludjet će1 bludjeće |
| Futur II. |
budem bludio2 | budeš bludio2 | bude bludio2 | budemo bludjeli2 | budete bludjeli2 | budu bludjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
bludio2 sam | bludio2 si | bludio2 je | bludjeli2 smo | bludjeli2 ste | bludjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam bludio2 | bio si bludio2 | bio je bludio2 | bili smo bludjeli2 | bili ste bludjeli2 | bili su bludjeli2 | |
| Aorist |
bluđah | bluđaše | bluđaše | bluđasmo | bluđaste | bluđahu | |
| Kondicional I. |
bludio2 bih | bludio2 bi | bludio2 bi | bludjeli2 bismo | bludjeli2 biste | bludjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih bludio2 | bio bi bludio2 | bio bi bludio2 | bili bismo bludjeli2 | bili biste bludjeli2 | bili bi bludjeli2 | |
| Imperativ |
- | bludi | - | bludimo | bludite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
bludio m. / bludjela f. / bludjelo n | bludjeli m. / bludjele f. / bludjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „bludjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu