bučiti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /bǔːt͡ʃiti/
- Hifenacija: bu‧či‧ti
Glagol[uredi]
búčiti (ćirilica бу́чити) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola bučiti
Infinitiv: bučiti | Glagolski prilog sadašnji: búčēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: -čānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
bučim | bučiš | buči | bučimo | bučite | buče | |
Budućnost |
Futur I. |
bučit ću1 bučiću |
bučit ćeš1 bučićeš |
bučit će1 bučiće |
bučit ćemo1 bučićemo |
bučit ćete1 bučićete |
bučit će1 bučiće |
Futur II. |
budem bučio2 | budeš bučio2 | bude bučio2 | budemo bučili2 | budete bučili2 | budu bučili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
bučio2 sam | bučio2 si | bučio2 je | bučili2 smo | bučili2 ste | bučili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam bučio2 | bio si bučio2 | bio je bučio2 | bili smo bučili2 | bili ste bučili2 | bili su bučili2 | |
Imperfekt |
bučah | bučaše | bučaše | bučasmo | bučaste | bučahu | |
Kondicional I. |
bučio2 bih | bučio2 bi | bučio2 bi | bučili2 bismo | bučili2 biste | bučili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih bučio2 | bio bi bučio2 | bio bi bučio2 | bili bismo bučili2 | bili biste bučili2 | bili bi bučili2 | |
Imperativ |
- | buči | - | bučimo | bučite | - | |
Glagolski pridjev radni |
bučio m. / bučila f. / bučilo n | bučili m. / bučile f. / bučila n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „bučiti” u Hrvatskom jezičnom portalu