dȃr

Izvor: Wiktionary

dȃr

dȃr (srpskohrvatski, ćir., да̑р)[uredi]

Imenica[uredi]

dȃr m (ćirilica да̑р)

Značenja:

  1. Pokloni koji se daju ili primaju prilikom veridbe ili svadbe. [1]
  2. Naročita obdarenost, talenat. Subotica[1]
  3. Iznenadna neprijatnost. [1]
  4. Plod. [1]


Primeri:

  1. Òva kolíca za bébu smo dȍbili od kȗma na dȃr. [2] Čenej Subotica Đurđevo Novo Miloševo Vršac Ivanda [1]# Na tàcni su svȉ dȁrovi koji gȍsti ìdu na vèridbu. Žabalj [1]
  2. Ȍnda, kad trȅba da dȏđe [kum], otȉdne ȏn kȕći za dȃr. [3] [4] [5] [2] Izbište Beška Novi Karlovci Šimanovci Martonoš Obzir Parage Đurđevo Kać Begeč Kumane Čenta Vršac Jasenovo Čenej [1]
  3. Ko gȍd ìde u svȁtove za òtim se svȁkim nȍsi kràvāj i mȁlo dȃra. Itebej [1]# Ko bi se nado tom daru?. Novo Miloševo [1]# Òve gȍdine iz bȃšće smo skȕpili lépe dȁrove. [2] Čenej [1]


Sinonimi:

  1. poklon [1]
  2. dariv [1]# velik Beška Šimanovci [1]


Izrazi:

  1. [1]
  2. mn dȁrove. — Posli večere se dele darove ("Posli večere se dele darove"). Krašovo [1]
  3. primiti ˜ ("veriti se"; "Devȏjka je prímila dȃr"). Vršac [1]
  4. vrátiti ˜ ("raskinuti veridbu"; "Devȏjka je vrátila dȃr"). Vršac [1]
  5. ždrebe ište dara ("kasniti sa svakodnevnim poslovima"; "Àjde, ùstaj, dȅvōjko, i ždrȇbe dȃra ȉšte, a kòbila vȅć osédila!"). Novi Sad [1]
  6. Biti pod darom ("veriti se"; "Prihvatanjem dara devojka je bila isprošena, „kaparisana”, „pod darom”, što je značilo i njen novi status u kući i društvu"). [1]
  7. Krojitidarove ("pripremati svadbene darove"; "Posle dva-tri dana po prosidbi — samo u „dobar” dan — ode svekrva k mladi „da kroje darove”"). Krašovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 134.
  4. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 35.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 278, 401.

Napomene[uredi]