dȍk
dȍk
dȍk (srpskohrvatski, ćir., до̏к)[uredi]
Značenja:
- Za označavanje da se radnja glavne rečenice vrši odmah po izvršenju radnje zavisne rečenice: čim. [1]
Primeri:
- Ȍma, dȍk su nȁši dȍšli. [2] [3] Sombor Morović Sremski Mihaljevci Gospođinci [1]
- Dȍk sam ùstala, ȍma me zabòlela. [2] Martinci [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ 2,0 2,1 Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV,964,01—413, str. 362.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga1),968,48 str, str.42.