deran

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /děran/
  • Hifenacija: de‧ran

Imenica[uredi]

dèran m (ćirilica дѐран)


Oblici:

  1. dèran [1]


Značenja:

  1. Dečak, momčić. [1]


Primeri:

  1. I pȍsle i dèran mi dȏđe u vároš ko[d] dȅde i kod májke, i ìšaō je u zábavīšte i ù školu. [2] [3] [4] [5] [6] Senta Bačinci Laćarak Čerević Subotica Martonoš Pačir Obzir Mol Bačko Petrovo Selo Bečej Srbobran Turija Ravno Selo Parage Žabalj Čurug Gospođinci Tovariševo Đurđevo Kać Novi Sad Begeč Novi Kneževac Mokrin Kikinda Novo Miloševo Novi Bečej Melenci Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Orlovat Čip Lovra Deska Ivanda [1]
  2. Sáma sam žívila ù toj kȕći i tȁj mȍj dèran od sȅdam-ȍsam gȍdina. Deronje [1]


Izvedene reči:

  1. derȁnov [1]


Sinonimi:

  1. deranko, leginj [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • deran” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 213, 214.
  3. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92, str. 65.
  4. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 601, 602, 606.
  5. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 69.
  6. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 137.