dobrovoljac

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /dobroʋǒːʎat͡s/
  • Hifenacija: dob‧ro‧vo‧ljac

Imenica[uredi]

dobrovóljac m (ćirilica доброво́љац)


Oblici:

  1. -ljca [1]


Primeri:

  1. Tȁmo su nas dòčekali sȑpski oficíri i pozívali za dobrovóljce sȑpske, i jȃ sam se prȅdō, sa drugòvima, sȑpskim oficírima i bȉo sam dobrovóljac. Martonoš [1]
  2. Tȏ je posle ònoga prȅvrāta, hìljadu dȅvetst[o] osàmnājste ȍndak je dr̀žava dozvòlila da se ràzore, i podélilo se: àgrār i dobrovóljci (tȏ što su bíli u Rùsiji, a i u Solúnu — dobrovòljačka àrmija). [2] [3] [4] Melenci Mokrin Novo Miloševo [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.43,82.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga1),968,48 str, str.3.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV,994, 419 str, str. 66,04,27.