Prijeđi na sadržaj

fȕć

Izvor: Wiktionary

fȕć

fȕć (srpskohrvatski, ćir., фу̏ћ)[uredi]

Kategorije:

onom.


Oblici:

  1. fuć [1]


Značenja:

  1. Uzvik za podražavanje zvuka koji se čuje kad se rukom ili nečim drugim udari po licu, po telu. [1]


Primeri:

  1. A jȃ pàpuču ȕzmēm, pa njègā fȕć pò zūbi! Bačinci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]