Prijeđi na sadržaj

fino

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski

[uredi]

Izgovor

[uredi]
  • IPA: /fîːno/
  • Hifenacija: fi‧no

Prilog

[uredi]

fȋno (ćirilica фи̑но)


Značenja:

  1. Lepo, dobro. [1]


Primeri:

  1. Òno je fȋno bílo, ìdēš nà slavu pa kȗpiš nȅku àljinu il cìpelu. Tovariševo [1]
  2. Sàmo ȍgrizinu nàgūramo u fùrunu, pa kad sȅdneš nùs krevet, krevétac bȉo, pa zápećak, bílo je fȋno ȍndak. Novi Sad [1]
  3. Povȇže mášne, nakȉti fȋno. [2] [3] Izbište Gospođinci Novi Bečej Itebej Jaša Tomić Boka Tomaševac Orlovat Vršac [1]



Reference

[uredi]
  • „fino” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 349.
  3. ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 147.
Izvor: https://sh.wiktionary.org/w/index.php?title=fino&oldid=1448402