glušiti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ɡlǔːʃiti/
- Hifenacija: glu‧ši‧ti
Glagol[uredi]
glúšiti (ćirilica глу́шити) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola glušiti
Infinitiv: glušiti | Glagolski prilog sadašnji: glúšēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: glúšēnje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
glušim | glušiš | gluši | glušimo | glušite | gluše | |
Budućnost |
Futur I. |
glušit ću1 glušiću |
glušit ćeš1 glušićeš |
glušit će1 glušiće |
glušit ćemo1 glušićemo |
glušit ćete1 glušićete |
glušit će1 glušiće |
Futur II. |
budem glušio2 | budeš glušio2 | bude glušio2 | budemo glušili2 | budete glušili2 | budu glušili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
glušio2 sam | glušio2 si | glušio2 je | glušili2 smo | glušili2 ste | glušili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam glušio2 | bio si glušio2 | bio je glušio2 | bili smo glušili2 | bili ste glušili2 | bili su glušili2 | |
Imperfekt |
glušah | glušaše | glušaše | glušasmo | glušaste | glušahu | |
Kondicional I. |
glušio2 bih | glušio2 bi | glušio2 bi | glušili2 bismo | glušili2 biste | glušili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih glušio2 | bio bi glušio2 | bio bi glušio2 | bili bismo glušili2 | bili biste glušili2 | bili bi glušili2 | |
Imperativ |
- | gluši | - | glušimo | glušite | - | |
Glagolski pridjev radni |
glušio m. / glušila f. / glušilo n | glušili m. / glušile f. / glušila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
glušen m. / glušena f. / glušeno n | glušeni m. / glušene f. / glušena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „glušiti” u Hrvatskom jezičnom portalu