gorčati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ɡǒrt͡ʃati/
- Hifenacija: gor‧ča‧ti
Glagol[uredi]
gòrčati (ćirilica го̀рчати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola gorčati
Infinitiv: gorčati | Glagolski prilog sadašnji: gòrčajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: gòrčānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
gorčam | gorčaš | gorča | gorčamo | gorčate | gorčaju | |
Budućnost |
Futur I. |
gorčat ću1 gorčaću |
gorčat ćeš1 gorčaćeš |
gorčat će1 gorčaće |
gorčat ćemo1 gorčaćemo |
gorčat ćete1 gorčaćete |
gorčat će1 gorčaće |
Futur II. |
budem gorčao2 | budeš gorčao2 | bude gorčao2 | budemo gorčali2 | budete gorčali2 | budu gorčali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
gorčao2 sam | gorčao2 si | gorčao2 je | gorčali2 smo | gorčali2 ste | gorčali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam gorčao2 | bio si gorčao2 | bio je gorčao2 | bili smo gorčali2 | bili ste gorčali2 | bili su gorčali2 | |
Imperfekt |
gorčah | gorčaše | gorčaše | gorčasmo | gorčaste | gorčahu | |
Kondicional I. |
gorčao2 bih | gorčao2 bi | gorčao2 bi | gorčali2 bismo | gorčali2 biste | gorčali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih gorčao2 | bio bi gorčao2 | bio bi gorčao2 | bili bismo gorčali2 | bili biste gorčali2 | bili bi gorčali2 | |
Imperativ |
- | gorčaj | - | gorčajmo | gorčajte | - | |
Glagolski pridjev radni |
gorčao m. / gorčala f. / gorčalo n | gorčali m. / gorčale f. / gorčala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
gorčan m. / gorčana f. / gorčano n | gorčani m. / gorčane f. / gorčana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „gorčati” u Hrvatskom jezičnom portalu