gospodin

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ɡospǒdin/
  • Hifenacija: gos‧po‧din

Imenica[uredi]

gospòdin m (ćirilica госпо̀дин)


Oblici:

  1. gospòdin [1]
  2. gospódin Jasenovo, gospòdin [1]
  3. gospódin, gospòdin [1]
  4. gospòdin Pačir Vršac [1]
  5. -o, -a [1]


Značenja:

  1. Opšti naziv kojim se (iz učtivosti ili iz poštovanja) u oslov ljavanju titulišu muška lica. [1]
  2. Sveštenik, pop. [1]
  3. Naziv kojim snaha oslovljava muževog muškog srodnika. [1]
  4. Onaj koji je otmen, uglađen, fin. [1]
  5. Obrazovan čovek. [1]


Primeri:

  1. Gospòdine, mèni se tȏ nè svīđa. Aradac [1]# Ko da je tu Bog kriv i gospon popa što nije propisno održo liti ju, pa zbog toga došla ova ledena kazna. Sakule [1]
  2. Jȃ sam mȉ slio, gospon pȏpo, da nàdenem ȉme mò je. Laćarak [1]# Posle se upišu kod gospodina popa. [2] Krašovo [1]# Gospòd[i]ne, kȁ[d] ćete dóći svétit vòdicu?. Pačir [1]
  3. Išo je nȁš gospòdin svèštenik Sȅkulić Stȅvan, a iz mrȃka ȉzjutra pȕklā je pȕška kod škȍle, kod àrtēljska bunára, — tȗ je rȁnjen. [3] Itebej [1]# Sȕtra nȇmamo škȏle, razbolȇv se gospòdin. Vršac [1]# Devera je mlada, po svekrvinu uputu, obično zvala dika, a ostale muškarce: zlata, gospodin i sl. [4] Jarkovac [1]# I seljȃk mȍž da bȉde gospódin. Izbište [1]# Tȗ ȉspade jèdan mȃli gospòdin. Martonoš [1]
  4. I nàīđe jèdan gospòdin. [5] Novi Sad Deronje [1]# Kad su gospòda òtpali. [5] Čurug Tomaševac [1]# Svȉ danȃs ídu u gospódu, nȉko nȇće da rȃdi. [1]
  5. Mȁlo je pȁdala, samo da razlȃdi gospódu. Vršac [1]


Izvedene reči:

  1. gospoda [1]
  2. gospodȉnov [1]


Sinonimi:

  1. učitelj [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • gospodin” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 242, 1907, 42—67, str. 52.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 161.
  4. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 109.
  5. 5,0 5,1 Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 12. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine." je zadan više puta s različitim sadržajem