gubica

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ɡûbit͡sa/
  • Hifenacija: gu‧bi‧ca

Imenica[uredi]

gȕbica f (ćirilica гу̏бица)


Kategorije:

pogr.


Oblici:

  1. gȕbice [1]


Značenja:

  1. Usta i nozdrve životinje. [1]
  2. Usta kod nekih vrsta riba. [1]
  3. Usne. Itebej[1]
  4. Ljudska usta. Taraš[1]


Primeri:

  1. Stȁviš kònju kòrpicu na gȕbicu, kad špàrtāš, da ne grízē kùruze. Laćarak [1]
  2. Konje tu nismo ranili, već oni sami šta zahvate gubicama. [2] Mokrin Subotica Pačir Turija Kać Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Novo Miloševo Taraš Lovra [1]# Upovorka — to je išljig koji ima čeličnu iglu oštru, pa kad nemam barke a oću da mi riba oživi, onda se to zadene kroz gubicu ribi. [3] Elemir Novo Miloševo [1]


Sinonimi:

  1. labrnja [1]
  2. kljun [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • gubica” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.