kȉka

Izvor: Wiktionary

kȉka

kȉka (srpskohrvatski, ćir., ки̏ка)[uredi]

Imenica[uredi]

kȉka f (ćirilica ки̏ка)

Značenja:

  1. Duga kosa; kosa uopšte. [1]
  2. Vezana kosa u dva pramena. Begeč[1]
  3. Upletena konjska griva ili rep. [1]
  4. Svila na kukuruzu. [1]
  5. Vezani krajevi konca pri snovanju. Vršac[1]


Primeri:

  1. Pa nòsila je kȉke dȕgo. Novi Sad [1]
  2. Ìmā lépu gústu kȍsu, pa joj i kȉke lȇpo stòje. Bačinci [1]
  3. Urástila je već vèlička, sȁd mòže sáma da plète njȇne kȉke, nè mōra vȉše báka. Jaša Tomić [1]
  4. Jȁ sam bíla u kȉke. [2] [3] [4] [5] Vršac Laćarak Subotica Pačir Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Bačka Palanka Begeč Đala Novo Miloševo Itebej Kumane Melenci Šurjan Boka Neuzina Izbište Jasenovo Čenej Ivanda [1]
  5. Ìdem da pȅrem kȉku, da se ȉzmijem. [6] [4] [7] Čenej Mokrin Novo Miloševo Deska Krašovo [1]
  6. Dan pre nego što će se [paradni] konji koristiti za vuču, griva i rep su pleteni u više pletenica (kika) a zatim su vezivani. [8] [1]
  7. Znȃm da smo pȕšili na kȉku al tȏ je kȉkā smo ȍnda zváli. Subotica [1]
  8. Za Bóžić se mȇsu zākȍni: krȁva i tȅle, ȉma rúka, ȉma buzdovȃn, ȉma kȉke. Banatska Palanka Vršac Crvena Crkva [1]


Sinonimi:

  1. kurjuk [1]
  2. pletenica [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 79.
  3. Aleksandar R. Stefanović, Berberi i berberski zanat u kikindskom dištriktu u 19. i početkom 20. veka. — Rad, 18—19, 1969—1970, 73—82, str. 73.
  4. 4,0 4,1 Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  6. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 74.
  7. II Radovan Vrtipraški, Nekad bilo sad se pripoveda. Novi Sad, 1989, 98 str.
  8. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 87.

Napomene[uredi]