kaditi

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /kǎːditi/
  • Hifenacija: ka‧di‧ti

Glagol[uredi]

káditi (ćirilica ка́дити) nesvrš.

Šablon:prel Šablon:neprel

Kategorije:

ob.pren.


Značenja:

  1. Mahanjem kadionice širiti dim, izlagati (nekoga, nešto) dimu zapaljenog tamjana (prilikom verskih obreda). [1]
  2. Paliti kakvu aromatičnu materiju radi širenja njenog mirisa. [1]
  3. Izlagati koga dimu. [1]
  4. Lutati, skitati po selu. [1]


Primeri:

  1. Ìmali smo nèdelju do nèdelju kòja mȇsi, kòje pȅrēdu, koje vúku vòde, koje kȃdu pȇć  ; [karta 1]. [2] [3] [4] [5] [6] [7] Elemir Mol Gospođinci Čenej Đurđevo Kać Kovilj Gardinovci Banatsko Aranđelovo Sanad Mokrin Kikinda Novo Miloševo Srpska Crnja Bašaid Novi Bečej Itebej Melenci Žitište Taraš Jaša Tomić Zrenjanin Aradac Konak Orlovat Perlez Dobrica Sakule Sefkerin Crepaja Banatska Palanka Deska [1]
  2. Pȇć se kádila slȁmom, kuruzòvinom, ògrizine. Martonoš [1]
  3. Kádio je pȇć sèljāčku. Đala [1]
  4. Bo le sti pče la bi le su po zna te i pro tiv njih su se pče le „ka di le”, a u naj go rim slučajevima spaljivani su čitavi konvaluci. [8] [1]
  5. Ȕzmem iz špȍre ta málko žèra vi ce i mȅtem pre ko tàmnja na u ka di jó ni cu i kȃdim kùću kad trȅba za své tac da se rèže kòlač. [9] [10] Čenej Subotica Turija Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Mokrin Novo Miloševo Novi Bečej Taraš Šurjan Boka Neuzina Orlovat Jasenovo Lovra Deska Ivanda [1]
  6. Pópa kȃdi na svétac, na bogoslúženje i na venčánje, na kršté we i kad nȅko ȕmre. Jaša Tomić [1]
  7. Mȅte se na astȃl slȁma, is pod čárša va, i ȍndak se kȃdi. Tomaševac [1]
  8. Dȉ ste nàšli tȗ da kȃdite, mȃlo déte spȃva. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Jasenovo Ivanda [1]
  9. Nȅmoj da me kȃdiš, izíđi nȁpolje i pȕši tȁmo kȍlko ȍćeš. [9] Čenej [1]
  10. Po cȅo dȃn kádi po sèlu. [10] Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj [1]


Izvedene reči:

  1. káđenje [1]


Sinonimi:

  1. žariti [1]
  2. dimiti [1]



Konjugacija[uredi]

Reference[uredi]

  • kaditi” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 173, 246, 396, 453.
  4. Ivanka Rajkov, Prilog za dijalektološki rečnik govora Mokrina. — PPJ, 7, 1971, 187—192.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 153.
  6. Žito. 1988, 208 str, str. 117.
  7. Paorske kuće. 1993, 440 str, str. 107.
  8. Bagrem beli. 1986, 146 str, str. 58.
  9. 9,0 9,1 Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  10. 10,0 10,1 Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.